Zavjesa je spuštena, one ciljne kuglice podijeljene, okončano je 28. Prvenstvo Hrvatske u vaterpolu. Dubrovački Jug CO je obranio naslov iz prošle, ili ako ćemo preciznije prijašnjih sezone, te osvojio 15. nacionalnu krunu. U minimalno potrebne tri utakmice, svladali su Mladost, te Gružu priskrbili ne samo novo slavlje već i četvrtu uzastopnu dvostruku krunu! Uspjeh koji još nikada nikome, od osamostaljenja Hrvatske nije uspio. Od sezone 2015/16. do tek minule 2018/19. samo jedno ime stoji u rubrici pobjednika nacionalnog kupa i državnog prvenstva jedine nam domovine. Samo… – Jug!

Uz podatak da im je to 64. trofej u cjelokupnoj povijesti kluba, a što ih nadalje čini najtrofejnijim uopće sportskim klubom u Hrvatskoj (posebice kada govorimo o momčadskim loptačkim sportovima), imponira podatak da su jugaši u ovom stoljeću osvojili 34 trofeja (od 2001. do 2019.). Dakako, uz podatak koji je vrijedan pozornosti, da su u lovu na još jedan ove sezone. Ovakve brojke ne mogu biti slučajne, ne na tako dugačkom vremenskom uzorku. Baš kao što nije slučajno Jugovo konačno veselje, dominacija koja traje Prvenstvom Hrvatske, a i puno šire. Ove sezone je sastav Juga CO u odnosu na prijašnju godinu bio nešto ‘tanji’, sastav definitivno i podosta mlađi, ali u bazenu se to nije dalo za zamijetiti. Uz ‘starosjedioce’ predvođene Jokovićem, a u konačnici i već etabliranim igračima poput Lončara, Garcije, Macana, mladog Fatovića, definitivno Benića koji je silno skrenuo pozornost na sebe, pa iz inozemstva vraćenog vratara Popadića koji je na golu i više no dostojno zamijenio prijašnjeg kapetana Bijača, trener Vjekoslav Kobešćak je umješno u šampionski sastav ukomponirao i neka nova, vrlo mlada imena. Žuvela i Tomasović, Kržić i drugi Vukojević (s manjom minutažom), momci su koji predstavljaju jamstvo dugoročnosti projekta izvrsnosti koji se dugo stvara i njeguje u Gružu. Rus Merkulov i Grk Papanastasiou sjajno su se uklopili u tu priču.

Jug CO je danas u tolikoj mjeri visoko podignuo ljestvicu kvalitete, da će biti vrlo teško pratiti taj ritam. Uz sve, u ovom su klubu, tijekom sezone koja je za nama, napravili i potez koji je od osobite pozornosti i čestitanja. Kada nitko nije ni u primislima imao uopće zapodjenuti ikakav ozbiljan razgovor oko Sandra Sukna uoči sezone, te kada je ovaj igrač jasno bio bez ugovora, bez kluba, javio se Jug CO. I potpisao ugovor s igračem koji ima srčane probleme, a to je primjerice nešto što je istinski raritetno u svijetu sporta. Dakako da su se i u Gružu nadali Sandrovom punom povratku, pa bi onda ovakav potez bio pun sportski pogodak, ali postojao i velik rizik. Jug CO ga je preuzeo, iskazao i tim putem veličinu kluba koja se ne mora nužno očitovati samo pregledom bogatstva trofejne sobe. Tako se ponašaju – prvaci. Šampioni!

No, bilo je ovo kako je rekao netko od igrača, sudionika finala, doista i jedno od najboljih, najneizvjesnijih prvenstava. Nakon duže vremena u konkurenciji za trofeje, za sam vrh su se pojavila ukupno tri kluba, a to onda nužno nosi sa sobom ‘prštavilo’ u vodi. Uz Jug CO, za vrh su se borili i Mladost i Jadran. Uz Dubrovnik, sada su i Zagreb i Split iznova pridodani kao vrhunska kvalitativna središta klupske vaterpolske scene. To je nešto što mora ići na ponos vaterpolu. Podatak s kojim se ne mogu pohvaliti drugi, jednako tako uspješni loptački sportovi u nas.
Mladost diže glavu nakon novčanih problema koji su stiskali taj klub zadnjih 6-7 godina. Žapci su igrali svoje treće uzastopno finale Prvenstva Hrvatske, dali svoj doprinos zanimljivosti prvenstvenog nadmetanja. Ne zaboravimo nikako splitski Jadran. Na Zvončacu grade polako veliku, jaku momčad s idejom da baš sljedeće godine, ljeta u kojem će slaviti 100-tu obljetnicu postojanja, i Jadran napadne sam vrh, ‘napadne’ trofej.

Iza terceta najuspješnijih, smjestio se odmah Mornar Brodospas, a valja istaknuti i pozdraviti i uspjeh VK Solaris. Klub koji je ljetos, prisjetimo se, na tragičan način, iznenadno ostao bez trenera, smrću nikad prežaljenog Renata Vrbičića, uspio se otrgnuti šoku i pod vodstvom novog trenera Joška Krekovića ‘dohvatiti’ 5. mjesto i nakon 10 godina osigurati izlazak na europsku scenu, u Eurokup.

Kolika je kvaliteta našeg prvenstva, dokazuje i još nekoliko činjenica osvjedočenih u ovoj sezoni. Regionalnom vaterpolskom ligom su dominirala tri naša kluba – Mladost, Jug CO i Jadran, te im je još samo jedan strani klub bio donekle u korak (Jadran Herceg Novi). U Ligi prvaka je pak Hrvatska bila zastupljena s čak tri kluba (ponovo Jug CO, Mladost i Jadran). S takvim se brojem klubova ove sezone mogu podičiti još samo Italija i Mađarska, realno podosta bogatije države od nas.

Osim ponosa na kvalitetu i snagu koju imamo u Hrvatskoj ligi, sada po završetku 28. prvenstvenog izdanja, ono što preostaje je još samo jedno. Hvatanje za isti štap, rekli bi u Dalmaciji. Naime, klupska sezona još nije okončana. Naš će prvak uskoro prema sjeveru Njemačke, na Final 8 Lige prvaka. Nova prilika za još jedan trijumf.

Autor: Dean Bauer, Sportske novosti