Sudbina je tako htjela, da splitski Jadran nakon 24 godine “apstinencije” svoju prvu domaću utakmicu u Ligi prvaka igra u Dubrovniku.

Bazen na Poljudu je u završnoj fazi velikog zahvata energetske obnove. Nije spreman, pa su jadranaši morali prvo, na neki način i povijesno domaćinstvo u Ligi prvaka organizirati u Dubrovniku. Utakmica će se igrati u petak s početkom u 20.30 sati, a jedna osoba najbolje povezuje ova dva kluba. Mile Smodlaka, legendarni centar Juga dite je Jadrana, ali i legenda kluba iz Dubrovnika. Proveo je tamo “pola života”.

– Da je bar to pola, ali tih 15 godina je bliže tek trećini mog života, haha – nasmijao se Mile.

Čak 15 godina, onako na prvu bi rekli desetak, ali baš 15… Skupilo se.

– Da, bio sam tamo nekih 11 godina kao igrač, onda sam otišao pa se vratio četiri godine kao trener i na raznim funkcijama.

Smodlaka je sada trener mlađih kategorija u Jadrana, vodi kadete, ali je uvijek naslonjen i na prvu momčad. Prati što se zbiva, gleda… Jadran je u fazi pokušaja povratak u vaterpolski vrh, a ova sezona i plasman u skupinu Lige prvaka daje im za pravo vjerovati da su na dobrom putu.

Sad, pobijediti Juga u Dubrovniku bio bi spektakl, ali koliko je to realno?
– Šanse uvijek postoje, ali teško je Juga pobijediti u Dubrovniku, to je činjenica. No, iz perspektive Jadrana prava je najava utakmica u Szolnokiju (tijesan poraz 10:9 od moćne mađarske momčadi, nap. a.), isto tako i odlični nastupi u Regionalnoj ligi. Sve im to daje za pravo nadati se barem da će pružiti veliki otpor i odigrati neizvjesnu utakmicu. Hoće li to biti dosta za bodove, nisam siguran. Ipak je Jug skalu iznad Jadrana po kvaliteti momčadi, ali isto tako Jug je doživio poraz protiv Mladosti. Mučili se i u Berlinu protiv Spandaua. No, iz tih su utakmica izvukli neke pouke, sigurno će ući maksimalno pripremljeni.

Zbog čega je Jug tako, uvjetno rečeno lošije otvorio sezonu?
– Jug je praktički složio ekipu u drugoj polovici rujna, imaju veliki broj reprezentativaca koji su bili odsutni zaključno sa Svjetskim kupom u Berlinu, negdje oko 20. rujna su se skupili i bili su u poziciji da na početku sezone nisu u najboljoj formi i nisu sasvim uigrani. Je li prošlo dovoljno da se konsolidiraju, ne znam, ali ako imaš priliku dobit’ Juga, to je sada.

Je li početak sezone Jadrana iznad očekivanja?
– Ne bih rekao da je iznad, u skladu s očekivanjima. Odlično je posložena momčad. Jedini je problem to što se dogodila ozljeda centra Ivana Krapića. Intervencijom Popa (Boris Popović je ‘povučen’ iz omladinskog pogodna gdje radi kao trener, nap. a.), koja se pokazala više nego uspješnom, problem je anuliran, a ostalo štima. Sve ide po planu i možda, ajde… Možda je malo iznad očekivanja sami plasman u Ligu prvaka, što je velika stvar za nas.

Nije se bilo lako odvažiti na taj korak, na skupi put u Ligu prvaka protiv najjačih momčadi Europe?
– Postojali su strahovi je li rano za tako veliki iskorak, ali mislim da nikad nije rano. Bitno je to iskustvo pa makar i rezultatski nekad izgledalo grubo, to je nužno iskustvo i za klub i za igrače. Puhali smo na hladno, ali odličan je rezultat ostvaren u Szolnoku. I zato nema razloga ne krenuti hrabro u bitku sa svima. Nema imeprativ na igračima, u Ligi prvaka se može dobro igrati, možda i bolje nego u Regionalnoj ligi

Iz Dubrovnika nosiš niz lijepih uspomena?
– Manje-više nosim samo lijepe uspomene iz Juga, dosta smo toga i osvojili. Najviše mi je u sjećanju kompletno okruženje kada sam došao tamo, to je nešto što mi je ostalo u pamćenju. Zanos nakon rata te 1998. kad sam došao, s gradom i ljudima se budio i Jug. Rezultati su došli, bila je to lijepa priča koja se dogodila u pravo vrijeme. Sve se nekako poklopilo. Svi zajedno su rasli, i ljudi u gradu i klub. Onda su došli i rezultati, izdvajati neki posebno nema smisla. Užitak je bio igrati u Gružu pred punim tribinama. Jedan je to od razloga zbog kojih se netko bavi sportom.

Ideš li gledati sada opet svog Jadrana protiv Juga u petak?
– Planirao jesam, ali imam nažalost neke neodgodive obveze.