Juniori Jug Croatia osiguranja osvojili su i drugi turnir u mjesec dana. Nakon trijumfa na završnom turniru Prvenstva Hrvatske u Dubrovniku, prošlog su vikenda izabranici trenera Veselina Đuha potukli konkurenciju i na jakom međunarodnom turniru u Budimpešti. Nakon početnog poraza od Ferencvarosa uslijedile su četiri pobjede i na kraju zasluženo slavlje.
Svoje viđenje ovoga turnira s nama je podijelio Jugov trener Veselin Đuho.
‘Prije svega želio bih istaknuti ponašanje ovih mladića. Od polaska iz Grada sve do povratka bili su kao jedan, maksimalno disciplinirani, kulturni, sve ono kako bi se jedan Jugaš trebao ponašati.’
Kakva je bila kvaliteta turnira i kako je to izgledalo organizacijski?
‘Što se samoga turnira moram reći da je bio izvanredan, kako u natjecateljskom tako i organizacijskom dijelu. Igralo se na legendarnom bazenu Bela Komyadi koji je renoviran i izgleda kao apoteka tako da smo svi bili oduševljeni cijelim tim kompleksom. Nažalost, u zadnji trenutak svoje je sudjelovanje otkazao Partizan tako da se turnir odigrao s pet momčadi što niti najmanje nije utjecalo na kvalitetu turnira. Osim nas tu su bile tri najbolje mađarske momčadi Szolnoki, Vasas i Ferencvaros te grčki Panionios.’
Kratak rezime odigranih utakmica.
‘U turnir smo ušli loše porazom od Ferencvarosa jer se na igračima osjetio umor nakon dvanaest sati provedenih u autobusu tako da nismo dobro reagirali. Međutim, usprkos porazu, ta nam je utakmica poslužila kao odličan trening za nastavak turnira. Nakon toga uslijedila je lakša utakmica protiv Grka, a potom i dvije zaista teške borbe protiv Szonokija i Vasasa koje se završile našim tijesnim pobjedama. Finale su momci odigrali bez greške i uzeli prvo mjesto. Na kraju svi su nam čestitali na ponašanju i pruženim igrama.’
Koga bi od igrača posebno istakao?
‘Prije svega, želio bih naglasiti da je za ovaj uspjeh zaslužna cijela momčad, ali naravno, neki su se svojim igrama posebno istakli. Nagrada za najboljeg igrača turnira pripala je Luki Stahoru koji je odličnu igru u finalu okrunio s tri pogotka, Đivo Bobić je do samog kraja bio u konkurenciji za najboljeg strijelca, a Ivan Jurišić za najboljeg vratara. Osim gore spomenutih, izuzetno sam zadovoljan s Leom Cukrovom, Borisom Ivanišem i Nikolom Šimunovićem te Marinom Tomasovićem koji se nakon ozljede vratio u momčad. Posebno bih istaknuo igre Roberta Radića koji je iako dvije godine mlađi od ostalih igrao fenomenalno i bio jedan od naših najboljih igrača. Napomenuo bih za kraj kako na ovom turniru radi obveza u prvoj momčadi nismo mogli računati na Marka Žuvelu što nam je bio veliki hendikep, ali su mladići svojim trudom i zalaganjem uspjeli nadoknaditi njegov izostanak.’